Novo!

Vidimo zločince, znamo zločine i šutimo! Zločinci su komunisti!

Dragi Striče, unitarističke komunjarske strukture u Lijepoj Našoj ne miruju. Opet su se uhvatili vječne teme, Jasenovac. Čitam eto u svježoj tiskovini (tj. svježem izdanju webnog Jutarnjeg) da je Sedlarov film čista podvala i revizionizam desničara. Naslov članka:”NOVA KNJIGA S EKSKLUZIVNIM POVIJESNIM FOTOGRAFIJAMA RUŠI MIT REVIZIONISTIČKE DESNICE. “U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora” jasno kaže da su svjedočenja i izjave svjedoka o postojanju komunističkog logora Jasenovac poslije 1945. čista izmišljotina zaglupljivanja Hrvata i da se tome moramo svim silama oduprijeti i pogledati istoriji u oči uzvikujući, kao drug Milanović: No Pasaran, kao da je 1936. i Španjolski građanski rat. Moramo se odreći prava na vlastito promišljanje i stav, misliti samo kako komunjare misle, i tek smo tada dobri Hrvati. Sam naslov da nije tragikomičan bio bi bijedan.

Čitajući dalje, novinar Drago Pilsel nije mogao izbjeći povijest da je u Jasenovcu postojao logor po završetku II.S.R., iako se pravdaju da je to bila radna grupa. Skačući sam sebi usta navodi, citiram: Koliko je ova laž proširena i opaka govori podatak da ne samo što se na tu temu tiskaju knjige, pišu članci, daju intervjui u tiskanim i elektronskim medijima i drže tribine širom Hrvatske, već se snimaju i dokumentarni filmovi sa žestokim manipulacijama i podvalama (poput onog lanjskog Jakova Sedlara), a revizionizam podržava i u strukturama Katoličke crkve u Hrvatskoj jer, na primjer, katolički tjednik Glas Koncila, objavljuje feljtone, donosi intervjue i druge članke u kojima revizionisti na dugo i na široko tumače “istinu o Jasenovcu” završen citat, da bi samo nekoliko redaka nakon toga napisao, citiram: Znamo pak za postojanje radnog logora nakon svibnja 1945. iz dokumentacije kustosice Jelke Smreke, a o tomu najviše govori Mirko Šimunjak, zapovjednik Radne grupe Jasenovac od travnja 1946. do svibnja 1947. s činom potporučnika, a zatim i poručnika OZN-e.

Prema Šimunjakovu opisu, kažnjenička grupa kojoj je on zapovijedao zvala se “Zavod za prisilni rad Viktorovac – Radna grupa Jasenovac II”. Prethodna grupa poručnika Šakana bila je “Jasenovac I”. Mještani ga se sjećaju i kolokvijalno spominju kao “mali logor” koji se u poraću nalazio unutar samog jasenovačkog naselja, za razliku od “velikog logora” koji se za vrijeme rata nalazio na golemom prostoru izvan mjesta Jasenovac. Kako je istražio Goldstein, Šimunjakov “mali logor” nije bio samostalna formacijska jedinica, već privremeno detaširana grupa iz velikog kažnjeničkog logora Viktorovca kraj Siska, gdje je u ljeto 1945. bilo oko 3500 do 4000 zatočenika, uglavnom bivših pripadnika oružanih snaga NDH, obično kažnjenih na nevelike rokove prisilnog rada. Oni su radili na demontaži ostataka ustaškog logora Jasenovac, završen citat. Dakle, sada bi komunjarski mozak počeo vrištati jer eto opet ustašoidnici maloumnici koji ne poznaju povijest lažu i nije bilo logora nakon 1945. u Jasenovcu već samo neka kažnjenička grupa iz logora Sisak-Viktorovac.

Zadržimo se sada na jednoj sitnici koja ogoljuje do krajnjih granica niskost i bezumlje tekstopisca, a to je službeni naziv logora Jasenovac za vrijeme NDH i očito nepostojećeg logora Jasenovac u DFRJ. 1. Službeni naziv logora Jasenovac u NDH: “Ustaška obrana Zapovjedničtvo sabirnih logora Jasenovac” – tzv.”veliki logor” 2. Službeni naziv logora Jasenovac u DFRJ: “Zavod za prisilni rad Viktorovac – Radna grupa Jasenovac I i II” – tzv. “mali logor” Sada me duboko interesira, ne ulazeći u zločine počinjene za vrijeme NDH u logoru Jasenovac niti zločine počinjene u istom logoru za vrijeme DFRJ, zbog čega se komunjare toliko opiru istini i negiraju postojanje logora Jasenovac i nakon 1945., i to zovu revizionizmom ? Čemu je to, što je tome razlog ? Postojanje dima uzrokovano je vatrom. Dakle morala je postojati i vatra koju sada pokušavaju zagušiti svim silama. Ali istina (vatra) plamsa i dalje. Zbog čega negiraju i viču da to nije postojalo, kao samo neki su eto kratkotrajno dobili packe jer su bili za nenarodnu NDH i trebalo im je izbiti iz glave i samu pomisao na nju. I sada bih ti samo nešto još moj dragi Striče otpisao. 1993. kada sam posjetio ujaka u Sisku zgranuo sam se saznavši od njega da je bio na Križnom putu. Rekao mi je to tek tada, meni skoro četrdesetgodišnjaku, ni pokojna mati mi o tome nije pričala. I kaže moj ujak slijedeće: Ja sam ti kao kalfa iz sisačke željezare unovačen u podoficirsku školu NDH.

Došla 1945. i nas školarce, niti osamnaestogodišnjake, povelo put granice. Domobrani vojni srednjoškolci. Kraj rata i Križni put. Sprovelo nas u ciglanu u Viroviticu. Zatvorilo. Bilo nas u raznim odorama, najviše nas domobranskih srednjoškolaca kadeta. Počelo ispitivanje, jednog po jednog. Tko u domobranskoj odori do čina satnika, ostade živ, viši časnici niti jedan. Tko u crnoj ili tamnozelenoj odori Ustaše, neovisno o činu, od običnog vojnika pa do bojnika i više, nije se više pojavio živ. Jednostavno ih pobili bez suda, porote, dokaza krivice ili prava na branitelja. Eto to ti je živa istina iz ustiju mog pokojnog ujaka rečena meni jedno poslijepodne uz zvukove uzbune u Sisku. Pa ti sada vidi moj Striče, tko kazuje istinu. Stoj mi dobro, kako bi mi u Dalmaciji rekli.

Izvor: Ivan Čavrak

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: