Novo!

Vječna tema Jasenovac!

Opet su se uhvatili vječne teme, Jasenovac. Čitam eto u svježoj tiskovini (tj. svježem izdanju webnog Jutarnjeg) da je Sedlarov film čista podvala i revizionizam desničara. Naslov članka:”NOVA KNJIGA S EKSKLUZIVNIM POVIJESNIM FOTOGRAFIJAMA RUŠI MIT REVIZIONISTIČKE DESNICE U Jasenovcu poslije rata nije bilo komunističkog logora” jasno kaže da su svjedočenja i izjave svjedoka o postojanju komunističkog logora Jasenovac poslije 1945. čista izmišljotina zaglupljivanja Hrvata i da se tome moramo svim silama oduprijeti i pogledati istoriji u oči uzvikujući, kao drug Milanović: No Pasaran, kao da je 1936. i Španjolski građanski rat.

Moramo se odreći prava na vlastito promišljanje i stav, misliti samo kako komunjare misle, i tek smo tada dobri Hrvati. Sam naslov da nije tragikomičan bio bi bijedan. Čitajući dalje, novinar Drago Pilsel nije mogao izbjeći povijest da je u Jasenovcu postojao logor po završetku II.S.R., iako se pravdaju da je to bila radna grupa. Skačući sam sebi usta navodi, citiram: Koliko je ova laž proširena i opaka govori podatak da ne samo što se na tu temu tiskaju knjige, pišu članci, daju intervjui u tiskanim i elektronskim medijima i drže tribine širom Hrvatske, već se snimaju i dokumentarni filmovi sa žestokim manipulacijama i podvalama (poput onog lanjskog Jakova Sedlara), a revizionizam podržava i u strukturama Katoličke crkve u Hrvatskoj jer, na primjer, katolički tjednik Glas Koncila, objavljuje feljtone, donosi intervjue i druge članke u kojima revizionisti na dugo i na široko tumače “istinu o Jasenovcu” završen citat, da bi samo nekoliko redaka nakon toga napisao, citiram: Znamo pak za postojanje radnog logora nakon svibnja 1945. iz dokumentacije kustosice Jelke Smreke, a o tomu najviše govori Mirko Šimunjak, zapovjednik Radne grupe Jasenovac od travnja 1946. do svibnja 1947. s činom potporučnika, a zatim i poručnika OZN-e.

Prema Šimunjakovu opisu, kažnjenička grupa kojoj je on zapovijedao zvala se “Zavod za prisilni rad Viktorovac – Radna grupa Jasenovac II”. Prethodna grupa poručnika Šakana bila je “Jasenovac I”. Mještani ga se sjećaju i kolokvijalno spominju kao “mali logor” koji se u poraću nalazio unutar samog jasenovačkog naselja, za razliku od “velikog logora” koji se za vrijeme rata nalazio na golemom prostoru izvan mjesta Jasenovac. Kako je istražio Goldstein, Šimunjakov “mali logor” nije bio samostalna formacijska jedinica, već privremeno detaširana grupa iz velikog kažnjeničkog logora Viktorovca kraj Siska, gdje je u ljeto 1945. bilo oko 3500 do 4000 zatočenika, uglavnom bivših pripadnika oružanih snaga NDH, obično kažnjenih na nevelike rokove prisilnog rada. Oni su radili na demontaži ostataka ustaškog logora Jasenovac, završen citat.
Dakle, sada bi komunjarski mozak počeo vrištati jer eto opet ustašoidnici maloumnici koji ne poznaju povijest lažu i nije bilo logora nakon 1945. u Jasenovcu već samo neka kažnjenička grupa iz logora Sisak-Viktorovac.
Zadržimo se sada na jednoj sitnici koja ogoljuje do krajnjih granica niskost i bezumlje tekstopisca, a to je službeni naziv logora Jasenovac za vrijeme NDH i očito nepostojećeg logora Jasenovac u DFRJ.
1. Službeni naziv logora Jasenovac u NDH: “Ustaška obrana Zapovjedničtvo sabirnih logora Jasenovac” – tzv.”veliki logor”
2. Službeni naziv logora Jasenovac u DFRJ: “Zavod za prisilni rad Viktorovac – Radna grupa Jasenovac I i II” – tzv. “mali logor”
Sada me duboko interesira, ne ulazeći u zločine počinjene za vrijeme NDH u logoru Jasenovac niti zločine počinjene u istom logoru za vrijeme DFRJ, zbog čega se komunjare toliko opiru istini i negiraju postojanje logora Jasenovac i nakon 1945., i to zovu revizionizmom ? Čemu je to, što je tome razlog ? Postojanje dima uzrokovano je vatrom. Dakle morala je postojati i vatra koju sada pokušavaju zagušiti svim silama.

Ali istina (vatra) plamsa i dalje.
Zbog čega negiraju i viču da to nije postojalo, kao samo neki su eto kratkotrajno dobili packe jer su bili za nenarodnu NDH i trebalo im je izbiti iz glave i samu pomisao na nju.
I sada bih ti samo nešto još moj dragi Striče otpisao.
1993. kada sam posjetio ujaka u Sisku zgranuo sam se saznavši od njega da je bio na Križnom putu. Rekao mi je to tek tada, meni skoro četrdesetgodišnjaku, ni pokojna mati mi o tome nije pričala. I kaže moj ujak slijedeće: Ja sam ti kao kalfa iz sisačke željezare unovačen u podoficirsku školu NDH. Došla 1945. i nas školarce, niti osamnaestogodišnjake, povelo put granice. Domobrani vojni srednjoškolci. Kraj rata i Križni put. Sprovelo nas u ciglanu u Viroviticu. Zatvorilo.

Bilo nas u raznim odorama, najviše nas domobranskih srednjoškolaca kadeta. Počelo ispitivanje, jednog po jednog. Tko u domobranskoj odori do čina satnika, ostade živ, viši časnici niti jedan. Tko u crnoj ili tamnozelenoj odori Ustaše, neovisno o činu, od običnog vojnika pa do bojnika i više, nije se više pojavio živ. Jednostavno ih pobili bez suda, porote, dokaza krivice ili prava na branitelja.
Eto to ti je živa istina iz ustiju mog pokojnog ujaka rečena meni jedno poslijepodne uz zvukove uzbune u Sisku.
Pa ti sada vidi moj Striče, tko kazuje istinu. Stoj mi dobro, kako bi mi u Dalmaciji rekli.
Izvor: Ivan Čavrak

Oglasi

4 Comments on Vječna tema Jasenovac!

  1. Milan Boban // 29/05/2017 at 21:35 //

    Bog! i veliki pozdrav Sonja,
    Pročitao sam tvoj opis koji me se je jako dojmio. Dojmio me se je zato što još i dandanas ima na milijune Hrvatica i Hrvata koji ne znaju za sudbinu svojih milih i dragih koji su netragom nestali na Bleiburgu i od Bleiburga na Križnim putevima.
    Nemoj se ljutiti što ti prilažem ovdje komentar/odgovor jednom Mario Matić koje se je osvrnuo na moje komentar na Dnevno.hr. Nije mu se dopalo što ja pišem, te sam mu ovako odgovorio.
    PoZDrav.

    Matić Mario
    Bog! dragi hrvatki brate Mario,
    drago mi je da tako misliš. Nisi sam. Da si bio s menom i u mojim školama, za sigurno bi mislio kao i ja i na milijun Hrvatic i Hrvata koji misle kao ja.
    Šta ćeš. Škola ke škola i iza svake škole tragovi ostaju. Nažalos Poglavnikova škola nije bila duga vijeka, kao recimo titova. A što se tiče maksa Luburića, njega nije Bog poslao Hrvatima kako ti kažeš. Njega je Bog dao Hrvatima kako sam ja rekao, i to je istinitije, jer u prirodnom procesu, to jest zametku, samo Bog određuje tko će tko i tko će kakav biti.
    Kako je Hrvatska kroz povijest imala neprijatelja koji su ju htjeli osvojiti, za sebe prisvojiti, najzadnji su bili tito i njegovi Jugoslaveni, Bog je htio od njih sačuvati uspomenu na Hrvate i Hrvatsku, dao Hrvatima Maksa Luburića koji je svojim mladim hrvatskim ludim srcem ovjekovječio Hrvatsku svojim djelima za koja je on mislio da je to sve za Hrvatsku. Eto, hoćeš/nećeš dok god se spominje ime Maksa Luburića, spominjat će se i naše Sveto ime Hrvatska, kako je to u svojoj knjigi rekao dr. Marin Sopta: “SVETO IME CROATIA”.
    Primi moje iskrene i hrvatsko/bratske poZDrave.
    Bog!

  2. Milan Boban // 30/05/2017 at 08:41 //

    ZASTRAŠUJUIĆI ISKAZI DJECE ISTRGNUTIH IZ MAJČINIH ZAGRLJAJA….
    http://otporas.com/svcjedocanstva-djece-kriznog-puta…/

    SIJEČANJ 21, 2017
    VIDEO: SVJEDOČANSTVA DJECE SA KRIŽNOG PUTA KOJU SU PARTIZANI TRGALI MAJKAMA IZ NARUČJA, UBIJALI RODITELJE A DJECU ZLOSTAVLJALI ( Djeca s Petrička)

    Donosimo vam isječak iz veoma potresnog dokumentarnog filma “Djeca s Petrička”, i na kraju link do kompletnog filma. Ovaj dokumentarni film govori o sudbinama djece koju su partizani zajedno sa roditeljima zatočili u logoru Teharje u Celju. Bila su to djeca koju su partizani istrgnuli iz naručja majki sa Križnog puta. U lipnju mjesecu 1945. godine., djeca su odvojena od roditelja i odvedena u dječji kamp Petriček, njihove majke i očevi su mučki ubijeni bez suda, a pokopani su većinom u Teharju te drugim za sada nepoznatim lokacijama.

    Partizani pokušavaju djeci otkinuti stari identitet i prisiliti ih da njeguju novi komunistički partijski identitet. Djeca su izgubila svoje roditelje i svoje djetinjstvo, nanešene su im stravične rane koje još nisu zaliječene niti će kada biti. U filmu su intervjuirana sva preživjela djeca u već poznim godinama no iz njihovih iskaza se jako dobro vidi da su rane još svježe i nakon toliko godina još nisu sahranili svoje roditelje a to im je i posljednja želja u životu!

    Pogledajte kompletan film:

    Uredništvo/komunistickizlocini.net

    ZASTRAŠUJUIĆI ISKAZI DJECE ISTRGNUTIH IZ MAJČINIH ZAGRLJAJA….
    http://otporas.com/svcjedocanstva-djece-kriznog-puta…/

  3. Ivan Čavrak // 30/05/2017 at 11:40 //

    Dragi Striče i štovani čitaoci, očito je da ova tema “Jasenovac” traži duboko promišljanje i ozbiljan znanstveni pristup.
    I ne samo ona. Svaki zločin bio on počinjen s “naše” strane ili “njihove” je zločin.
    Nisu samo komunjare krive. Krivi smo i mi sami što već jednom ne stavimo točku na II.S.R. i sve zločine koji su počinjeni, time što treba potpuno prikazati ISTINU bez uvijanja i zamagljivanja. Zbog čega se zastalo s ispitivanjem komunjarskih zločina u II.S.R. ?
    Čitam dalje:
    https://videos.files.wordpress.com/orv1NzWN/svjedoc48denje-sime-dubajic487a-masovna-ubojstva-hrvata-u-koc48devskom-rogu_fmt1.ogv
    izjave u TV kameru Sime Dubajića. Ako je on kao pojedinac svjedočio o zločinu od, kako sam kaže, 30.000 žrtava, koliko je onda žrtava ukupno počinjen zločin iznosi ? “Jasenovac” je onda dječji vrtić.
    Ježim se i od same pomisli na brojku nevinih. Isplivala je “Huda Jama” zahvaljujući Leljaku, ali ne vidim volju niti nastojanje našeg Sabora da se obračuna s avetima prošlosti.
    Sve dok ne raščistimo do kraja i potpuno sve zločine i već jednom cijelom svijetu ne pokažemo istinu, vijati će “Jasenovac” pred našim očima kao crvenu krpu ispred bika, tvrdeći da smo genocidni. Ispada da je Srbin, četnik, Simo Dubajić genocidniji od bilo kojeg Hrvata kojeg prozivaju za zločine u II.S.R.
    O novoj povijesti i Domovinskom ratu niti ne želim govoriti.Zločine koje su Srbi počinili niti ne želim spominjati. Dobro su znani i dokumentirani.
    Osobno znam moju kolegicu kojoj su tenkom živu majku pregazili.
    A mene kao Domobranskoga satnika, dragovoljca iz Domovinskog rata nazivaju Ustašom ?
    Jadna li im majka da smo umjesto u Domobrane otišli u Ustaše.
    No, nema veze, samo neka ne zaborave, u Domovinskom ratu nije bilo Ustaša, samo Domoljuba.
    A stara narodna kaže: Zbilo se babi ono što joj se snilo. Pa ako se Srbima stalno snivaju Ustaše, onda će ih na kraju u jednom trenutku opet i dobiti.
    Ivan

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: