Novo!

Vrana-Oko istine (Bradonja)

Vrana

Nadgledanjem „Mešihata“ Vrana je preko mjera Službe uočio da Bradonja redovito dolazi na sastanke sa Sulejmanom. Bradonja je bio zanimljiv Službi jer je 1994. pokušao državni udar i smjenu Predsjednika. Vrana je Predsjedniku dostavio razgovor Bradonje i Sulejmana. Bradonja je dogovarao sa Sulejmanom šverc oružja za Muslimane u Bosni koji su ratovali protiv Hrvata. Međutim, kasnije su, zahvaljujući podacima Službe koje
im je pribavio Vrana, konvoje sa oružjem presretali Hrvati u Bosni i uzimali ih za obranu svojih domova. Bili su
predvođeni dvojicom hrvatskih časnika koji su radi toga kasnije uhićeni i izručeni Haagu jer, kako su se usudili
otimati oružje Muslimanima, koji su njime trebali ubijati Hrvate?!
Oružje je stizalo i iz Rusije, pa je Bradonja od Putina dobio sat s posvetom. Za to je doznao MI6. „Pritisnuo“
je Bradonju dok je boravio u Francuskoj pod izlikom liječničkog pregleda. Ustvari je, novcem hrvatskih
iseljenika, kupovao svojoj kćeri stan u centru Pariza. Zbog zaštite, tajno je pristupio masonima. Kasnije je svjedočio
u Haagu po diktatu MI6. Unatoč svim dokazima, Predsjednik nije ništa poduzeo protiv Bradonje i njegove grupe koja je planirala državni udar i njegovu smjenu. Kasnije će se pokazati da je to bila jedna od njegovih velikih pogrešaka. Pustio je i partizanskog generala Radu Bulata, koji je još 1991. sa grupom svojih istomišljenika, pripremao atentat na Predsjednika.

Policijskom premetačinom pronađeno je najmodernije oružje dugih i kratkih cijevi. Pričalo se da je Bulat pušten jer je znao neke stvari o Predsjedniku iz doba II svjetskog rata, koje bi mu sada mogle naštetiti. Za vrijeme bivše Jugoslavije Bradonja je bio uhićen zbog financijskih malverzacija u općini u kojoj je radio. Bio je osuđen na zatvorsku kaznu, a kako je bio suradnik UDB-e, kaznu je izdržavao u zatvoru Stara Gradiška u kojem su bili zatočeni hrvatski intelektualci zbog sudjelovanja u „Hrvatskom proljeću“.

To su bili neki od budućih poznatih političara među kojima i prvi Predsjednik RH. Špijunirao je zatočenike i dojavljivao djelatniku SDS-a u zatvoru, Branku Sudaru sve što je mogao doznati. Kasnije je u svom životopisu pisao kako je bio u zatvoru kao hrvatski nacionalista, što je bilo daleko od istine. On ustvari nikada nije volio Hrvate, uvijek se osjećao Jugoslavenom. Bio je i protiv deklaracije o hrvatskom jeziku i javno je, za vrijeme bivše države, glasao protiv hrvatskog jezika. Ime njegovog oca bilo je Idriz, Rom po nacionalnosti. Kasnije, kada je oženio ženu koja je bila češkog podrijetla, promijenio je ime i uzeo njezino prezime. Kada je Bradonjin otac prokazao sedam mladića iz sela koji su potom bili ubijeni, dobio je premještaj iz Gorskog kotara u Slavoniju jer je jugoslavenska vlast štitila svoje „cinkaroše“.

Njegova majka, kojoj je išao na sprovod, nije mu bila prava majka nego maćeha. Prava majka živjela je kod njegove polusestre u Zagrebu, gdje je i umrla te pokopana u Zagrebu na Mirogoju. Navodno, u grob jedne poznate zagrebačke obitelji kojoj je na prijevaru oduzet. Bradonji je na vezi bio udbaš Sinjanin Ivo, koji je
držao albansku liniju. Uglavnom bi ucjenjivao one koji su trebali trajno nastanjenje ili boravak u RH. To bi radio
na način da im je prodavao slike načelnika Špire, koji je bio navodno dobar slikar, za 200-400 njemačkih maraka.
Ako nisu kupili sliku, nisu mogli dobiti potvrdu.

Zaradu bi Sinjanin i Špiro dijelili popola. Navodno je u vrijeme bivše države, antenom svoje radio-veze dizao donje dijelove odora časnih sestara, kao da vidi skrivaju li nešto ispod odjeće. One su zgrožene morale šutjeti i zatvarati oči na tu sramotu. Nije imao obzira ni prema kome. Sinjanina nitko nije volio. Nakon mnogih akcija SZUP-a, svi su rukovoditelji dobivali priznanja, osim Sinjanina. Ni Veliki Buda nije volio takve ljude. Danas uživa u mirovini. Bila je izborna godina, nakon smrti prvog Predsjednika.
Jednog dana Vrana sreće u restoranu u Ilici, danas pivnici, stare udbaše. Jedan od njih, Mozak, pozove ga da sjedne k njima za stol. Predstavlja ga kao najboljeg kontraobavještajca. Pita ga što misli, tko bi mogao biti
novi predsjednik. Kad mu je Vrana odgovorio da ne zna, Mozak mu reče da će oni o tome odlučiti. Nijedna od „krupnih akcija“ nije se mogla izvesti bez Bradonjinog odobrenja. Naravno da je tu uvijek bio postotak od zarade. Znao je a i odobrio pojedine likvidacije.

Znao je da SOA štiti pripadnike srpskih gangsterskih klanova koji su plaćali svoj boravak u Hrvatskoj. Uložio je novac u kupnju hotela u Zagrebu, kojeg je i vlasnik, da bi potom kupio i privatnu kliniku. Sada uživa zaštitu države, putuje, daje izjave za tisak dodvoravajući se medijima. Ni jedna vlast nije mu uskratila privilegije. Bio je dobar prijatelj s Gadafijem, uz čiju je pomoć švercao libijskom naftom. Živi dokaz da se kriminal u Hrvatskoj isplati, pogotovo ako si na vlasti. Kada je načelnik SOA-e RH bio na skijanju, organiziran je njegov atentat. Smetao je, jer je došao do podataka kome su prodane rakete S-300. Sve je ukazivalo na kriminal u MORH-u, u koji je bio upleten i Bradonja. Načelnik je bio mrtav prije sudara s talijanskim skijašem.

Sve je to vidio jedan, tada 16-godišnji mladić. Pokušao je reći talijanskim karabinjerima što se zapravo dogodilo, ali mu oni, u dogovoru s njihovom mafijom, nisu dali. Mladić je ipak uspio doći u Hrvatsku i pronaći načelnikovu udovicu. Sve joj je ispričao. Ona je to prijavila DORH-u, ali, kao i obično, takve stvari u Hrvatskoj završavaju u nekoj ladici.
Jedan jedini put Bradonja se iskazao kada je bio u konvoju brodova koji su prevozili pomoć Dubrovniku.
Dubrovčani su se ustručavali pomoći pri iskrcaju robe iz brodova u luku. Kalkulirali su. Nisu se željeli zamjeriti
Srbima koji su svakog časa mogli osvojiti grad. Ispalo bi da su uzimali „ustašku“ robu. Tako su oni koji su pomoć
dovezli, morali svu tu robu i iskrcati. Zato Dubrovčani od tadašnjih 250 branitelja, danas imaju 5000 branitelja.
Žarko Tenjer napisao je famoznu potvrdu da Sony Boy ima u banci 120 kg zlata. Potvrdu je napisao u Švicarskoj,
u zgradi Veleposlanstva RH, gdje je dobio i državljanstvo, iako je rođen u Banja Luci. U bivšem sistemu uklanjao
je nepodobne. Unatoč dogovoru, Bradonja je Sony Boyu često podmetao, stalno su se međusobno ucjenjivali.
Kada su potrošili Sony Boya, isti je završio u zatvoru. I neka mu bude.

Napisao: Alfred Morgan

Stric Ivan!

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: