Novo!

Vrana-Oko istine (Faraon)!

Kontakt: lanova.festum@optinet.hr

Ulomak iz knjige: Vrana- Oko istine, 50 stranica.

  • Ovo je dosje Faraona. Primjenite sve mjere i radnje Službe i vratite se što prije sa rezultatima. Na hodniku susreće Mršavog i Debelog. Pogledali su Vranu, a Mršavi će Debelom:- Opet je nekoga cinkao. Vijest se munjevito proširila po Centru. Mršavom, u granatiranju njegovog rodnog grada u Lici, kuća nikada nije bila niti okrznuta, dok su sve druge u gradu jako stradale. Za vrijeme Jugoslavije bio je, kao i Debeli, zatvorski čuvar. Svoje je srpsko ime promijenio u Marko. Te Nove 93/94. godine, u Centru SZUP-a, pijani su pjevali pjesmu „Jugoslavijo“. Veliki Buda na to nije reagirao.
    Godina je 1993., Centar je preseljen na Savicu, u uredske prostorije jednog od tri nebodera u kojima su nekada stanovali oficiri JNA. Trebalo je mjesec dana čišćenja prostorija od mikrofona i žica koje su vodile u stanove, jer ih je KOS svojevremeno stalno prisluškivao. Za vrijeme bivše države u tim je prostorijama bio i servis za amaterske radio-stanice koje su bile popularne zbog priljeva inače nedostupnih informacija. Tako je KOS znao za svaku amatersku radio-stanicu i njezinog vlasnika. Sve su imali pod kontrolom. Tako glupu lokaciju za Centar SZUP-a sredio je Francuz, inače predstojnik Ureda Predsjednika, koji je ujedno radio i za francusku obavještajnu službu.

Prije Domovinskog rata živio je u Francuskoj i bio na vezi suradnika SDS-a. Oni su izvješća davali udbašu, Sinjaninu Ivi. SZUP je mnogima smetao jer je imao policijske ovlasti u okvirima MUP-a pa je mogao primjenjivati sve zakonski dozvoljene radnje i mjere. Tako su političari i kriminalci bili u nezavidnom položaju jer su uvijek mogli biti uhićeni od Službe na koju nisu imali posebnog utjecaja. Svu staru arhivu bivšeg SDS-a naslijedio je SZUP, što
je pojačalo strah kod mnogih poznatih osoba iz javnog, kulturnog, sportskog i političkog života. Od nastanka Hrvatske države, na prste jedne ruke mogli su se nabrojati oni članovi vlade koji nisu bili suradnici UDB-e, odnosno SDS-a. Njihovi suradnički kartoni i izvješća bili su dovoljni da ustuknu pred značkom SZUP-a. Faraon je radio u vlastitoj novinarskoj agenciji „TWRA“ koju je financirao međunarodni terorist, šeik dr. El Fatih Ali Hasannein, kao direktor iste agencije „TWRA“ u Beču. Bio je povezan sa ekstremističkim islamskim krugovima
u svijetu, za koje je nabavljao oružje i eksploziv preko svoje tvrtke „Sebil“.

U dosjeu je pisalo da se Faraon 1992. godine nekoliko puta sastao s pomoćnikom ministra obrane Velike Britanije koji ga je uputio na zadatke koje će obavljati u Hrvatskoj i BiH za ministarstvo obrane Velike Britanije. Tijekom svog rada kontaktirao je sa ekstremnim islamskim fundamentalistima u Hrvatskoj, kao što je Krojač Salim
i drugi. Predugačak bi to bio popis poznatih Muslimana intelektualaca, znanstvenika i poslovnih ljudi u Hrvatskoj.
Po povratku iz Londona sastao se sa zamjenikom ministra obrane BiH Hasanom Čengićem, koji je kasnije bio smijenjen s te dužnosti zbog prevelike bliskosti s Irancima. Dio rezultata mjera i radnji Službe, u originalu su
završavali u sefu Velikog Bude, kao garancija. Nesmetano je djelovao po Hrvatskoj, a odlazio je i u Bosnu gdje je prikupljao obavještajne podatke za MI6.
Nitko ga nikada nije dirao. Automobil koji je eksplodirao u Rijeci, u krugu policijske postaje, kao odmazda za uhićenog šeika Abu Talala, bio je u vlasništvu agencije „TWRA“. Nikoga to nije zanimalo. Istraga oko tog događaja, koju je Vrana sam vodio neovisno o stajalištu SZUP-a, pokazala je niz propusta i namjernog zanemarivanja dostupnih informacija. Senaid Mešić bio je zapovjednik bataljuna vojne policije koji je brojio 450 vojnika V korpusa Armije BiH. Bio je poručnik JNA u Virovitici ili Čakovcu. Jedno vrijeme je, 1991. godine, bio na vojnom poligonu u Slunju. Kasnije je u Bihaću bio na platnom spisku grupe švercera koja se nazivala Hezbolah. Grupu je vodio Mirsad Selmanović, bivši major JNA, koji je nezakonito uzeo Ininu banzinsku crpku smještenu preko puta autobusnog kolodvora u Bihaću. Senaidov brat Mirsad bio je pripadnik MUP-a u Sarajevu i tjelohranitelj pokojnog ministra vanjskih poslova, Irfana Ljubijankića.
Treći brat Meša bio je visoki dužnosnik AID-a u Bihaću. Na dan eksplozije auto-bombe u Rijeci, 20. listopada
1995., Mirsad je boravio u Opatiji, u hotelu „Admiral“. Taj podatak kao i sam automobil nisu bili predmet daljnje
istrage. Očito je to opet bilo u nečijem interesu. Abdulkerim, brat pomoćnika vojnog atašea Altaja, rukovodio je podružnicom „TWRA“ u Pločama. Tamo su, u Dalmatinskoj ulici, iznajmili skladišta poduzeća „Brodometal“. Prostor je za potrebe „TWRA“ vodio Azem, glavni logističar Armije BiH. Utvrđena je veza humanitarne
i novinske agencije „TWRA“ i Prženog, vojnog atašea veleposlanstva BiH u Zagrebu, kao i da se skladišta u
Pločama, osim za humanitarne svrhe, koriste i za ilegalnu trgovinu oružjem preko teritorija RH. Prateći rad Faraona, Vrana je došao do podataka da će građevinski radnici iz Hrvatske, koji su radili na gradilištima u Alžiru, biti pobijeni od strane alžirske terorističke organizacije „Gamma al Islamia“. Nitko u to nije vjerovao, dok se zaista nije dogodila tragedija u kojoj su pobijeni nesretni radnici. Faraon i danas slobodno šeće Hrvatskom. Živi u Zagrebu.

Napisao: Alfred Morgan

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: