Novo!

Zabranjena hrvatska povijest od yugofašista!

tanais1

Štovani čitatelji, predstavljam Vam izvadke iz zabranjene knjige povijesti o Hrvatima. Takvi podaci su za vrijeme Jugoslavije bili zabranjeni, a zbog njih se išlo na dugogodišnju robiju. Članovi obitelji znanstvenika, koji su došli do tih podataka su ubijeni, a znanstvenici su ostajali bez posla. 1970 su u Brazilu pronađene ploče sa natpisima na glagoljici iz srednjeg vijeka, prije Kolumba, što je isto bilo zabranjeno u bivšoj Jugoslaviji, tim više što je bilo hrvatsko proljeće. Hrvati su prije Galileja znali da je Zemlja okrugla i imena svih planeta u našem sustavu, imena svih kontinenata, Amerike prije Kolumba, Australije prije nego su je pronašli Englezi. Sve to i današnja vlast niječe, kao i naši jugoakademici, a Iranci na svom Sveučilištu imaju predmet Croatisticu! Sve vlasti, osim Poglavnika su nas trpale među Slavene, sa kojima nemamo nikakve dodirne točke. Sve to je u ovim privicima, i kako je bilo zabranjeno za vrijeme Jugoslavije, za to se išlo u zatvor, a zabranjeno je i danas. Neka se zna istina koju SKRIVAJU godinama.

ZABRANJENI I PREŠUĆENI DOKUMENTI O ANTIČKIM HRVATIMA!

Sada spominjemo kronološkim redom neke najvažnije dokumente o antičkim predslavenskim Hrvatima i to prvenstveno one već odavna pronadjene koji su u svjetskoj javnosti dobro poznati najmanje pola stoljeća barem od svjetskog rata, ali su u nas bili zatajeni i pod zabranom ideološko-policijske cenzure, ili tek poneki dopušteni ali tada u lažno-izkrivljenoj i tzv. “pročišćenoj” verziji tj. besmisleni za Hrvate.

  1. Prapovjestni zapisi iz prednje Azije

Prapovijestni nadpisi s nazivima predslavenskih naroda sličnih Hrvatima, poznati su već od 23. stoljeća prije Krsta, ali ih slavisti sve redom prešućuju. Najstariji je Hurw-Urdu na ranoarijskoj pločici iz Urkiša u Siriji, pa Hurrwuhé na klinopisu mitanskog Kralja  Dušratta i Huratina u tekstovima Urartu iz Vana, u Starom zavjetu Biblije je narod Hiviti, zatim Harauvatya i Harahvatiš u desetak nadpisa perzijskih Ahemenida, na elamitskom Harraovatis u 6. st., Isidoros Charaxenos je zapisao Horohoad  itd. U 2.- 4.stoljeću slijede već: jasna rimska izvješća iz antike o indo-iranskim plemenima na sjeveroistoku Crnoga mora: Sindi, Maeoti, Sarmatae, Horoathi  itd.

  1. Antički dokumenti uz Crno more

Oko god. 200 po Kr. u doba Rimskog carstva, u antičkoj luki Tanais na Azovskom moru (na obali nasuprot današnjeg Rostova) uklesane su 2 zidne ploče sa 3 grčka zapisa o Hrvatima, sada u Arheološkom muzeju St.Peterburg pod registarskim brojevima 430 i 445. Većina jugoistoričara ih po direktivi odozgor prešućuje i tek poneki lažno navode yugo-izmišljotinu, da je tobože to bila samo “nadgrobna ploča na kojoj se tek usput spominje neki slavenski pojedinac tzv. Chorvatos koji se izdaleka doselio u Tanais“ što nema nikakve veze s izvornim tekstom!

Po ruskim znanstvenicima koji su našli, objavili i analizirali ove ploče, to su službeni nadpisi na javnim zgradama: Jedna ploča označuje gradsku vijećnicu sa iranskim imenom “Sandarz gradonačelnik Hrvat” (Sandarsios arc-hon Horoathos), što znači da su tada Iranohrvati bili većina u Tanaisu, a ne tek pojedini doseljenik! Druga veća ploča označava javnu sabornicu s navodom “Synodos Horauathon” što doslovce znači Hrvatski sabor, pod našim kraljem Julios SARMATES II. (vladao od 175.-211.) Nedavno je uz Azov nadjen i hrvatski grb iz 2.stoljeća i sve to dokazuje da tamo već onda živi cijeli jedan državotvorni narod antičkih lranohrvata.

Zato ruski i drugi strani znanstvenici ovo većinom smatraju ranim Hrvatima, ali su u Jugoslaviji ti zapisi smatrani za“nemoguće i nevjerojatne” samo zato jer su stariji od ikakvih srednjovjekovnih Slavena pa samim time ugrožavaju Jugoslaviju. Potom u 4. stoljeéu, rimski povijestnik OROSIUS u svom “Pregledu povijesti svijeta“ god. 418, na sjeveroiztoku Crnoga mora navodi indoarijski narod Horiti (zapisan i u Bibliji), a u 6. stoljeću sirijski povijestnik ZACHARIAS u svojoj “Povijesti Crkve 559. takodjer uz Azovsko more izričito navodi indoarijski narod Hrwts ( Hrvati na ranoarapskom).

Sva predhodna dokumentacija o antičkim Hrvatima je starija od poznatih zapisa o prvim Slavenima i baš zato je u Jugoslaviji njezino navodjenje i posjedovanje bilo zabranjeno i policijski progonjeno kao neko zlodjelo protiv države!

  1. Srednjovjekovni zapisi o ranim Hrvatima

Primorski Hrvati na Crnom moru su bili saveznici Iranskih Sassanida. Kada je 625. perzijska vojska kralja Khosrava II. napadala Carigrad (Bizant), savezna Hrvatska mornarica pod našim predslavenskim admiralom Khadzik-om takodjer je napala tjesnac Bospor, ali su ih Grci odbili. Ovo je bio zadnji izravni savez Hrvata i Perzijanaca: potom ovi pomorski Iranohrvati (ikavski Crveni Hrvati) sele na zapad preko Peloponeza i Krete do Jadrana, gdje god.640. naša flota napada luku Bari u ltaliji i tada se naseljuju na iztočno jadransko primorje i otoke.

Ovu našu flotu jugoistoričari spominju kao neke bezlične karpatske Slavene (odakle im onda toliki brodovi na kontinentalnim Karpatima), ali prešućuju iranohrvatskog admirala Khadzika i tadašnji naš iranski savez. U 10. st. takodjer i iranski geograf Al-Alam u svojem zemljopisnom pregledu provincija u svijetu, u jugoiztočnoj Europi navodi zemlju Hrvatsku s glavnim gradom Khurdab.

Bizantski car Konstantin Porfirogenet u grčkom izvorniku (De administrando imperio) prvi izrijekom navodi Hrvate kao susjede doseljenih Slavena tj. ne da su oni sami izravno Slaveni, a takodjer spominje da su došli iz pradomovine uz Crno more (Thalassa Skoteine) i da su im susjedi bili Tourkoi (Turci tj. muslimani). To je prvi zapis o Hrvatima koji većina slavista uopće priznaju da postoji i navode ga samo zato što istodobno spominje i Slavene, ali ga pritom zlonamjerno i lažno izkrivijuju, pa njihov slavistički “preradjeni prijevod” već nema puno veze s grčkim izvornikom: izbacuje se sve povoljno za Hrvate (kralj Tomislav, hrvatska vojska i flota itd.) da je car tobože lažno i krivo shvaćao, Crno more pretvaraju u “BaItik”, Turke u “Madjare”… itd.

Zar je taj car bio toliko blesav (poput slavista) da nije razlikovao sjeveme Madjare i islamske Turke na iztoku, kada su mu se turski Selduki već približavali uz iztočnu granicu Bizantskog carstva? Pod firmom Porfirogeneta, slavisti su nam u njihovu “preradjenom tumačenju” podvalili gomilu svojih lažnih izmišljotina, kojima unatrag opravdavaju Jugoslaviju, srbohrvatsko jedinstvo i njihov nametnuti Vukopis.

Potom u 12.- 13. st., nakon propasti Kraljevine Hrvatske pod domaćom dinastijom Trpimirovia (848 – 1102), madjarski su kraljevi zavladali tek sjevernom i zapadnom Hrvatskom. Naprotiv je južna Hrvatska (Dalmacija) zatim još obstojala kao posebna Orontska banovina pod našom neslavenskom dinastijom iranskih banova Khadzíkı (potomci veó spomenutog admirala Khadzika): Yuran, Brenna, Sebenna, Maldukh, Kholman, Tollen, Ossor, Radoš. Bagdan. Ovi su Khadziki (novije slavizirani Kačići) tada još zadržali staroiransku vjeru dualnog zoroastrizma i to su zadnji mazdaistički lranohrvati koji ni tada još uvijek nisu bili slavizirani niti pokršteni.

U Jugoslaviji do danas je ta neslavenska banovina bila zabranjeni tabu, ili se lažno spominje tek kao nekakva bezlična “slavenska kneževina” tzv. “Neretljani“ i slične izmišljene gluposti u skladu sveslavenske dogme. Slične lažne “prerade“ i svoje izmišljotine dogmatski slavisti nastavljaju i dalje sve do najnovije hrvatske povijesti (što više nema izravne veze s našom prvotnom etnogenezom).

Mogućnosti pradavnih kulturnih veza izmedju srednjovjeke Hrvatske i rane Amerike, bile su dijelom zapažene već u prošlom stoljeću: pleme Croatani, šahovnice na Andama itd. U nas je njihovo proučavanje donedavna bilo uglavnom nemoguće, kao ideološki zločin protiv bezuvjetnog slavenstva. Potom je početkom sedamdesetih godina nadjena na istoku Brazila u primorskoj pokrajini Bahia kamena ploča srednjovjeke starosti prije Columba, s uklesanim nadpisom na našoj glagoljici. Svaka bi normalna civilizirana država u Europi, zbog takova kulturnog nalaza bila presretna i uložila napore u njegovu promičbu i proučavanje.

Naprotiv u primitivnoj balkanskoj Jugoslaviji su Hrvati baš tada od 1972, nakon sloma “Hrvatskog proljeća“ pod kulturnom diktaturom Stipe Šuvara opet ideo-politički proglašeni neplovnim kopnenim Slavenima. Po donedavnoj lažnoj jugo-historiji, zbog srpskohrvatskog “bratstva-jedinstva” Hrvati nisu smjeli biti pismeni prije Srba i zato su se postanak glagoljice i opismenjavanje dozvoljavali tek nakon Ćirila i Metoda s pokrštavanjem od 9. st., a prije toga bi Hrvati jedva postojali i bezuvjetno su morali biti neplovni i nepismeni kao Srbi i ini Slaveni.

Zato je nalaz te glagoljske ploče iz Bahije u nas smatran nemogućim, pa je u našoj javnosti ovo posvema zatajeno i njegovo je spominjanje zabranjeno. Novinske vijesti o tomu su u nas partijskom cenzurom spriječene, pa je ovaj vrijedan nalaz bio poznat samo ponekim našim iseljenicima u Americi. Nakon što je naša “jugonauka” odbila prihvatiti taj nalaz, stvar su preuzeli Rusi, potvrdili da je to”slavensko pismo i jezik“ i sve proglasili njihovim odkrićem Amerike. Ipak je od devedesetih godina poznavanje srednjovjekih nadpisa na stijenama u JužnojAmerici mnogo bolje, jer je u prašumama Paragvaja prof. dr. Branka Sušnik sa suradnicima odnedavna pronašla iz 7.- 14. st. čak 61 sličnih glagoljičnih nadpisa poput Bahije, što je u nas sada već nemoguće zatajiti.

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

Stric Ivan!

 

2 Comments on Zabranjena hrvatska povijest od yugofašista!

  1. Adriano // 17/11/2015 at 8:12 PM //

    A što je i HDZ to zabranjivao od 1990.god., tada nije bilo nikakve zapreke za takve stvari.!?

    • Gospodine ako ste čitali, pažljivo što na svojoj stranici pišem, bit će vam jasnije, jer se između redova a pogotovo u ovom tekstu dade izčitati tko je najveći neprijatelja Hrvata i Hrvatske! Pozdrav!…PS-ova knjiga je kupljena na IRANSKOM štandu na INTERLIBERU!

Comments are closed.

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: