Novo!

ZADNJE OKRUŽNO PISMO GENERALA DRINJANINA

ZSDR!

OKRUŽNICE
ZADNJE OKRUŽNO PISMO MAKSA LUBURIĆA, GENERALA DRINJANINA

stu. 21, 2015
drinapress
(Ovo Okružno Pismo Maksa Luburića sam pronašao u OBRANI br. 107-108 ožujak 1969. godine. Pismo Okružnica je pisano na istom papiru kao i novena OBRANA, na istom stroju DRINAPRESS-a, bez datuma, bez stranice, posebna stranica koja nije dio novine iako je u spomenutom broju OBRANE. To je general napravio zato kako bi čitatelj izvadio tu stranicu, kopirao i slao u Domovinu, jer se je sami sadržaj Okružnog Pisma odnosio na događaje u Domovini i na skupinu samostalnih pisaca Tin Ujević koja je počela izdavati HRVATSKI KNJIŽEVNI LIST. Prepisao Mile Boban, Otporaš.)

D R I N A P R E S S
Apartado 1523
VALENCIA – ESPANA

POVJERENICIMA DRINAPRESS-a

Dragi brate!

Cilj je ovog okružnog pisma upoznati Vas sa nekoliko dogadjaja, koji su Vam možda djelomično poznati, te ujedno da Vas upoznamo sa planom rada za nekoliko mjeseci unaprijed. Bez obzira na nastojanja Odpora i mogućnosti koje nam se pružaju i koje mogu promijeniti radni plan, na svima nama je da ne samo uzdržimo nastojanja DRINAPRESS-a, nego ga i pojačamo, jer je DRINAPRESS naš dalekometni top, kako smo to rekli i u danima njegova stvaranja, top koji je djelovao i to uspješno prema izjavama naših i prijatelja i neprijatelja. Nalazimo se u jeku nastojanja i naš rad valja podvostručiti. To će se moći samo ako DRINAPRESS i u buduće mogne računati sa povjerenjem svojih Povjerenika, sa simpatijama svojih čitalaca i žrtvom onog kruga odanih i požrtvovanih ljudi, koji su i dosada bili, jesu i ostaju glavna poluga naše organizacije.

U prvom redu želimo reći nešto o “OBRANI”. Skorom svakim brojem povisujemo tiražu. To je znak da su hrvatski ljudi ipak prihvatili OBRANU te da su shvatili da ona ima misiju. Ta je misija informativna, odgojna i borbena. Nije bilo lako pronaći jedan rječnik podjednako za stare borce i nove emigrants, za ljude desetotravanjske generacije i one, koji su se rodili poslije Bleiburga i na svojim ledjima iskusili ne samo srbokomunističku diktaturu, nego su i doživjeli stanovitu promjenu struktura, pa i društvenog pored u Hrvatskoj.

Ovi ljudi govorili su drugim jezikom i upotrebljavali drugi rječnik, mislili su i misle drugačije, jer su nove pralike i tehnološki napredak pretvorili tradicionalnu i agrarnu hrvatsku u jednu novu sociološko političku tvorevinu, gdje je selo, nažalost, tek obuhvatilo oko 30% Hrvata, dok ih je 70% u gradovima, gdje su našli drugi način života i gdje su naišli i drukčiji kulturni, politički, društveni i gospodarski ambient. Pa ipak, velimo ipak, radilo se o našim ljudima, koji su osjetili bič srbokomunizma, ali su u svojim nutrinama vjerovali da je i na nama, desetotravanjskoj generaciji predvodnika Hrvatske, mnogo krivnje. A to smo mi i sami priznali. Znamo za slučajeve gdje su sinovi, tek došli iz Hrvatske, nakon robije, mučenja, progona, itd. stigli svojim očevima u tudjinu i nisu se snašli u kućama svojih otaca, kojima su stigli, (Žalostno ali istinito. I sam sam kroz slične slučajeve prošao gdje me moja svojta nije mogla razumijeti, kao ni ja njih. Mo.) da se mnogi od njih razočarani vrate natrag u tamnicu i u njoj*nastoje naći ambient i graditi budućnost.

Emigracija je govorila skorom isključivo očevima i zato ju sinovi nisu razumjeli. To nije samo naš hrvatski fen omen, nego je to tako bilo uvijek i posebno nakon ratova i revolucija, i potencirano kad se radilo o ratovima sa tragičnim završetcima, kao što je bio naš. OBRANA je htjela naći most izmedju generacija, izmedju očeva i sinova, izmedju desnice i ljevice, izmedju hrvatske ustaške i hrvatske partizanske djece, pa čak i izmedju bivših ustaša i partizan. Nije to bio lak put. Svijestni smo da smo mogli ići lakišim putem, putem manjeg odpora i propagandnim smicalicama oduševiti jedan sektor za uvijek ili sve za kraće vrijeme. Mi smo išli težim putem i dans možemo reći, da samo na tom putu uspjeli, jer smo stvorili OBRANU za sve Hrvate i k tome dali sadržajno, dale kvalitartivno, i po obimu, kvantitativno, uvijek više i više OBRANA i u njoj više i više stranica.

Da se je to postiglo zasluga je Vaša i onog kruga, koji mnogo puta nije razumio, ali jest vjerovao. Vjerovao je i vjera ga je spasila, jer su nam prilazili i prilaze svaki dan sve više obi, koji su nam nijekali ne samo pravo na bilo kaki rad, nego i na sami opstanak. Hvala braćo Vama, i sada demo kodak naprijed, kako bi i nama novo došli postali apostle hrvatskog mira s jedne i druge strane naših granica, ne samo granica teritorijalnih, nego i misaonih. Veliko je carstvo ideja, ali je samo jedna ideja bila pozvana da uskladi rad prošlosti, sadašnjosti i usmjeri ga k budućnosti, za sve Hrvate, za sve posebničke ideološke, političke, društvene i dobne skupine. (Riječ “dobne skupine”, u ovom smislu bi moglo značiti “ograničene skupine”. Mo.)

Upravo radimo na novoj OBRANI br. 105-106 u kojoj prenosimo čitav br. 6 “HRVATSKOG KONJIŽEVNOG LISTA”, kojega tiskaju u zarobljenoj domovini novi, mladi, nepoznati ljudi. Potrebiti komentar u samom broju dati će Vam jasnu sliku onoga što ovi mladi ljudi hoće, a naš komentar reći će Vam što mi želimo postići. Taj broj imati ćete na svim mjestima kugle zemaljske gdje postaje Hrvati do najdalje 15 ožujka.

Isto tako nadamo se da će broj 107-108 OBRANE stići do kraja ožujka, tako da bi ga imali za pros lave Desetog Travnja svuda u svijetu. U tom broju mi ćemo kazati kaki Deseti Travnja želimo i trebamo, a Vi svi već ste poduzeli korake da dostojno proslavite u novom duhu naš atari Deseti Travnja, složno sa svakom i bill kojom hrvatskom organizacijom bez iznimke i bez reserve, bez obzira na to tko nas je, kada i i kako napadao, napada ili bi i sutra to mogao učiniti. Mi smo počeli širiti naše ideje kao skromni “SLUGA DOMOVINE” i ne ćete se razočarati, ni umoriti.

“DRINA”. Zadnja je Drina posvećena problemima komunizma bila puni uspjeh. (To je DRINA br. 1-2, 1968. koja je posvećena “žrtvama komunizma”. Upravo poradi svih DRINA i svih OBRANA pokrenuta je akcija u Zagrebu da se sve DRINE i sve OBRANE uvežu u jedno: “SABRANA DJELA MAKSA LUBURIĆA”. Na tome se sada radi a koliko ćemo u tome uspijeti, zavisi od sviju nas. Na želju čitatelja spreman sam neka pismo u tom pravcu ovdje iznijeti. Mo. Otporaš.) Mnogi nam, naši dobri i vjerni ljudi vela da zašto smo stavili cijenu samo dva dolara, kad je ista mogla biti lako prodana po tri i više dolara. Reći ćemo Vam: htjeli smo da ju radi male cijene kupe i oni koji nerado daju novce za knjigu, koji su kadri potrošiti koliko god hoćete na bilo što, ali ne na knjigu. Htjeli smo ne samo udovoljiti vjernima, nego odgojiti nevjerne, nevjerne Tome, (svi mi znamo priču iz Biblije o nevjernom Tomi, koji nije vjerovao da je Isus Uskrsnuo, mo.) i uspjeli smo.

Traže nam još uvijek sa raznih strana tu DRINU i ukoliko istu posjedujete, javite, da mognemo disponirati i dati je onima, koji ju trebaju. Istina jest, da je osim časnih iznimaka hrvatski emigrantski tisak prešutio tu Drinu, a neki medju 300 i više stranica čeprkali nebili našli kakvu tiskarsku ili logičku pogrešku, da mogu isplaziti jezik i udovoljiti svojoj bolesnoj džigarici. To nas isto ne smeta, jer i njih nastojim privući, i kako smo rekli, voljni smo tiskati svaku razumnu kritiku, pa i pokloniti tu drinu onima, koji bi ju trebali a nisu kadri preći preko onoga što nas je djelilo i pristupiti zajedničkim snagama, novim zadaćama oko našeg narodnog oslobodjenja.

Radimo nove tri DRINE, od kojih će jedna biti posvećena velikom prijatelju španjolskom generalu Diaz de Villegas i španjolskoj vojsci, druga LIJEPOJ NAŠOJ DOMOVINI, treća će biti POMORSKA DRINA, svaka sa vrlo interesantnim različitim i aktualnim temama. (Na svu žalost za sve nas Hrvate i za našu hrvatsku povijest, osobito našu hrvatsku iseljeničku povijest, ove tri knjige nisu uspijele vidjeti svijetlo dana, jer je neprijateljska ruka hrvatskog naroda usmrtila genera Drinjanina 20 travnja 1969. godine. Mo.)

Isto tako možemo Vam reći da je DRINAPRESS vodila računa i o onim našim književnicima, koje se u Hrvatskoj još uvijek ni spominjati ne smije. U prvom redu radio se o pok. Mili Budaku, kojemu je DANICA (novina hrvatskih Franjevaca u Chicagu, mo.) donijela roman Ognjište i prodaje ga i u posebnoj knjizi, a DRINAPRESS je upravo razaslala njegovu zbirku pripovjedki pod skupnim naslovom ČIJI JE VELEBIT. (To je 27 knjiga Drinine Knjižnice, Madrid, 1968. mo.) I možemo reći da se i druga Budakova knjiga nalazi u studiju ukoričenja te da će biti skorom razaslana. (Ovdje se radi o knjigi “JUGOSLAVIJA SRPSKA PODVALA”, Madrid, 1969. godine, Drinina Knjižnica knjiga 29, knjiga je bila pripremljena a izdana je poslije pogibije generala Drinjanina. Predgovor je napisao generalov prijatelj Marijan Mikac. Mo. Otporaš.) Radi se njegovim rijetkim političkim člancima, zapravo o knjigi HRVATSKI NAROD U BORBI ZA SLOBODNU I NEZAVISNU HRVATSKU DRŽAVU, koju je napisao negdje 1933. godine, kada je emigrirao nakon pokušaja umorstva, što ga je Beograd izveo nad njim u Zagrebu.

Mnogi su naši ljudi pitali za HRVATSKU POVIJEST. Istina jest da su u emigraciji tisane nekoliko knjiga iz Povijesti, – ali iste su bile skupe, bile su i ograničene, i nisu bile u popularnim izdanjima, da bi za malo novaca doprlie u ruke mnogih. Tu je stvar DRINAPRESS povjerila mladom hrvatskom povjestničaru prof. Dr. Miljenku Dabi-Peraniću, i prvi dio HRVATSKA ZA NARODNIH VLADARA (To je 29 knjiga Drinine Knjižnice koja je bila spremna i dogotovljena, ali nije tiskana za života generala Drinjanina. Ovo Okružno Pismo je pisano polovicom ožujka mjeseca 1969. godine, a mjesec dana kasnije neprijateljska ruka hrvatskog naroda je usmrtila generala Maksa Luburića, mo. Otporaš.) već se nalazi u studio tiskanja i ako Bog da, skorom će stići Vama svima, a zatim slijede još dva svezka, od istog pisca i uvijek u popularnoj formi i za malo novca. Htjeli bi samo najaviti da je ovo prva knjiga koja se u hrvatskoj historiografiji bavi izključivo vladarima hrvatske krvi, koji su ski do jednoga predstavljeni u crtežima iz raznih dobi, te ujedno sa mnogobrojnim grafičkim dokumentima, ornamentima, gradovima itd. iz onoga doba.

Nismo zaboravili niti lijepe književnosti. Hrvatski književnik Marijan Mikac napisao je novel “MAJČIN HLJEB”, (Knjiga 28 Drinine Knjižnice, Madrid, 1968. Mo.) koja opisuje težke dane propasti naše države i tragediju ljudi kroz slučaj protagonista, Hrvata, u partizanskoj vojsci. Ta će novel sigurno otvoriti oči mnogima, jer će prepoznati u protagonistima mnoge naše ljude, koji su idealistički ili na silu, namjerno ili slučajem prilika upali u partizansku vojsku, da kasnije životima plaćaju zablude u danima otriježnjenja.

Hrvatska Država je postojala i to ćemo dokazati u redu malih knjižica dokumentiranog karaktera sa raznih polja. Tako prije spomenuti hrvatski književnik Marijan Mikac, inače za vrijeme rata ravnatelj ureda za hrvatski film, opisuje nastojanje i borbu i na tom sektoru, gdje se ipak dokazuje da je Hrvatska Država u sred borbe za goli život mislila i na kulturno stvaranje. U našim planovima ima mjesta i za svaki drug konstruktivni rad. Čekamo ideje, ponude, inicijative i svaki hrvat je pozvan.

Bez poeta nije bilo ni rata, ni mira, ni revolucije. Nismo ni na njih zaboravili u prošlosti, pa ćemo nakon zbirke pjesama hrvatskih pjesnika Husnije Hrustanovića i Envera Mehmedagića, parka Dugandžića i drugih dati i još jednu dvije zbirke.

Lijepa književnost pjesništva, intelektualni rad nije monopol profesionalnih književnika i intelektualaca. Narod se je uvijek ponosio svojim književnicima i intelektualcima, ali nije uvijek od njih sve ni dobio ni tražio. Narod je i sam stvarao. Počam od primitivnih junačkih pjesama u desetarcu, narodnih priča, odgonetaka, zagonetaka, dogodovština, dosjetaka, koje su išle s koljena na koljeno, koje su bile dio naše tradicije, našega autentično narodnog kulturnog blaga, skupa sa vezovima, rezbarinama, folklorom muzikom, do najrazličitijih kulturnih stvaranja koja su nama namrli skupa sa imenom, vjerom i sviješću, sve je to djelo samog narodnog duha, naroda, gdje ni strane kulture, ni grad, ni škole, nisu ništa dale, a jesu uzimale. Zato smo mislili i na te naše narodne klnjiževnike, i ove godine još dati ćemo Vam u ruke nekoliko zbirki proze i barem jednu pjesama.

Za sve to zaslugu imate Vi, Povjerenici, koji ste bili ne samo revni širitelji, aktiviste, nego i osobni dobotvori, jer ste bili pastiri, koji su dostojni pjesničke glose: (u ovom smislu bi to moglo značiti: pjesničkog jezika, vodilja i tumač pjesničke misli, itd., mo.) “dobar pastir a što kale inom, i sam svojim potvrdjuje činom”. Računajući i dalje sa povjerenjem svojih Povjerenika, DRINAPRESS vam obećaje: više stranica za manje novca, bržu i sigurniju vezu i slanje za istu cijenu, raznovrsniji sadržaji, novu duhovnu gozbu sa svih polja i za sve Hrvate.

Naš plan će se ostvariti zato jer imamo Povjerenike, jer imamo KRUG PRIJATELJA, i sada sve ovisi o tome kako će braća Povjerenici znati Prijatelje pretvoriti u nove i dinamične Povjerenike, i tako sami sebe pretvoriti u GLAVNE POVJERENIKE i predstavnike DRINAPRESS-a. To je naša demokracija odozdo prema gore. zato će Drinapress izdržati i pojačati svoj rad, jer nije išao za oduševljavanjem nego izgradnjom hrvatskih boraca, a izgradjene borce ne treba oduševljavati, nego postrojiti i staviti svakoga na svoje mjesto. Ovima ne treba injekcija, nego dobre instrukcije, jer injekcije vitamina mogu održati čovjeka za kraći period kao i jeftina stranačarska propaganda, a indoktrinirani ljudi padaju sa svojim idejama ili ih dovode do pobjede.

I sada nekoliko tehničkih i administrativnih problems i pitanja. Prvo jest, da je poslove administracije DRINAPRESS-a preuzo brat Stjepan Crnički (1903-2006), dosada glavni tajnik Američkih Prijatelja Odpora. Prije u Clevelandu, sada u Valenciji Španjolska, na adresi DRINAPRESS-a. Bezuvjetno je potrebno da braća Povjerenici poklone svoje puno povjerenje ovom zaslužnom, uzornom, starom i poznatom borcu za Hrvatsku. Time će se riješiti i još jedan problem, koji je izgleda nekima dosta smetao za punu suradnju. Ne tiska OBRANI i DRINU ni ovaj, ni onaj, nego MI, svijestni pripadnici ODPORA, u koju svrhu smo savorili DRINAPRESS. Taj će DRINAPRESS pripadati samo i jedino hrvatskim borcima, kroz njih hrvatskom narodu, i nije vlasništvo ovog i onog, nego NAŠE, i takvo će ostati. Nu voditi može svaki od nas, koji za to ima kondicije, i kada na to mjesto dodje voljom ODPORA, suglasnošću predstavnika i povjerenika, i naravno, svojom privolom. U ovom slučaju je tako, i prema tome tko od brata Crničkog dobije jednu molbu ili sugerenciju, onda je to molba DRINAPRESS-a kao institucije ODPORA. I tako ju treba shvatiti, i tako se odnositi.

Isto se odnosi i na materijalnu stranu, tj. obračune, koje treba savjestno i zdužno slati, uvijek prema indikacijama br. Crničkog kao Pročelnika Radnog Skupa DRINE i DRINAPRESS-a. On je poznat kao savjestan i stručni računovodja, pa se obraćam svima, da mu pomognu i daju sve potrebite podatke, jer se radio o NARODNOJ IMOVINI. U tome je ujedno i zalog budućnosti. Neka bude u nama do kraja svijesti da pripadamo jednbom kolektivu i da ta zajedenica može izdržati i onda kada treba plaćati račune da bude “račun čist i duga ljubav”. Ispitivanje računa, kao i uopće knjigovodstvo i računovodstvo, nije nepovjerenje, nego je, dapače, temelj povjerenja medju ljudima dobre volje.

I kao što sam ja dao ključeve DRINAPRESS-a brat Crničkom, dajte mu i Vi obračune. Tako neće biti snage izvan našeg kruga koja bi mogla medju nama slaviti rušilačke orgije, mogu govoriti i pisati što im je volja, jer “čist račun, duga ljubav”. Sve čistim računima, sa povjerenjem i sa razumijevanjem, DRINAPRESS će ići kodak dalje i s tim korakom dalje i hrvatska stvar. (Čitajući ovo generalovo izlaganje, dobiva se dojam kao da on predosjeća neku vrst svojeg kraja, završetka kako u DRINAPRESS-u tako isto i u ODPORU. Ovo mi liči više na neku vrst OPORUKE svim članovima Glavnog Stana Odpora, svim Povjerenicima, svim simpatizerima organizacije HNO i svim Hrtvatima. Iz ovga se može sada bolje razumijeti nadošli spor između dra.

Dabe Peranića i Stjepana Crničkog odmah, tu na mjestu pogibije generala Drinjanina, 33 Santa Ana u Karkagentu, kada su se oni posvadili oko priuzimanja dužnosti u ODPORU. Mo. Otporaš.)

Bez obzira dali borba trajala ovoliko ili onoliko vremena, dali se borba vodila u početku ili stajala na Drini, Markovu Trgu i na Jadranu Hrvatska Vojska, DRINAPRESS ima svoju Misiju, u domovini i u tudjini, gdje se nalazi skorom trećina Hrvata. Zato DRINAPRESS mora živiti i nadživiti sve konjukture, sve godadjaje, sve dobre i loše aspekte borne, i mora vječno ispunjavati svoju Misiju do kraja, a taj kraj nikad neće doći, jer jedan narod svijestan svog “ja” nikad ne smije biti bez cilja, bez ambicija, bez aspiracija, bez planova, jer će uvijek imati neprijatelja, koji su kroz našu dugu povijest uvijek na raznim mjestima, na razne načine i raznim sredstvima nastojali zatrti ponosni, stari, junački i nešto nesretni hrvatski narod.

Zahvaljujući samoj skrajnjoj požrtvovanosti Hrvata svih doba, njegovih elita, koje su se žrtvovale u borbi, vjerovale u vjeri, mi smo preživjeli sve tegobe i stigli do gospodnje 1969. godine. Treba već misliti na onu Hrvatsku kakva će biti godine 2000, kako nikad ne bi više trebali ići u tudjinu i biti emigrantima, kada na svom ognjištu možemo izdržavati jaku Hrvatsku od 30 milijuna stanovnika. Zato je potrebno uvijek misliti na tegobe budućnosti, na buduće borbe i na posizanje naših mnogobrojnih neprijatelja, i uvijek će trebati hrvatskog borca spremiti na nove žrtve, na nove borbe. I baš zato uvijek će trebati hraniti ga duhovno. To znači dati mu novinu, knjigu, reviju, letak, brošuru. Dati mu tisane štivo. A to je naš DRINAPRESS.

Ovih par redaka nisu oproštaj od Drinapress-a, nego samo podmetanje ledja brata Crničkog, kojeg Vam ovim riječima predstavljam, ako je to uopće potrebno, moleći sve, da budete u Vašim odnosima prema njemu ono što ste bili prema meni u danima stvaranja, pokretanja, nemira, borbe i uzdizanja, kao što je brat Crnički bio jedan od onih, koji je medju prvima ponudio sebe i sve svoje fizičke, materijalne i intelektualne snage za našu stvar i specifično za DRINAPRESS. DRINAPRESS ne dolazi u ruke novelije, nego veteran.

koristim i ova zgovdu da vas sve brat ski pozdravim, odani Vam. general Drinjanin (s ručnim podpisom, mo.)

(Po svim do sada meni poznatim generalovim pismima i Okružnicama, ovo bi moglo biti zadnje generalov Okružno Pismo koje je skoro nepoznato današnjoj hrvatskoj javnosti. Ovo Okružno Pismo se ne nalazi u knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA”. Mo. Otporaš.)

Prenio: Otporaš

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

tekst-i-fotografija

1 Comment on ZADNJE OKRUŽNO PISMO GENERALA DRINJANINA

  1. Otporaš // 04/01/2016 at //

    “Kažu da su mnogi protiv mene. Zapamti: samo obi koji su se u bilo čemu ogriješili o dobro Hrvatske. A i tu ih malo znade što sam radio. Pitajte to one partizane koje je Zagreb osudio na smrt, poslali ih mene i tiskali listu streljanih, a obi po raspuštenoj Lepoglavi u Svibnju 1945. sa zastavom “lepoglava” marširaju Zagrebom”. Iz knjige: POGIBIJA GENERALA LUBURIĆA., dr. Miljenko Dabo Peranić, New York 1984.

Comments are closed.

This site is protected by wp-copyrightpro.com

Copyright © Hrvatsko Obrambeno Štivo 2017 All Rights Reserved. 

%d blogeri kao ovaj: