Novo!

Zapis iz jedne šetnje…

 

Htio sam već duže vrijeme napisati o događaju kojeg sam ljetos doživio, al jednostavno nisam, ne znam zašto, no evo sada je prilika.

 

Bila je to obična šetnja nedjeljom poslije ručka, koju smo žena i ja ustalili već neko dulje vrijeme sa našim psom. Obično prošetamo nekoliko kilometara van sela, uz Vuku, po njivama, atarima…. Sada bih se ograničio na tzv. željezni most tj. na željeznički most preko Vuke.

Primjetili smo da su nedavno donji dio mosta, sa one (ajmo kazati) „pačetinske strane“, išarali grafitima, vjerovatno neki naši klinci, neki „hajdukovci“, u stilu onome „HAJDUK ŽIVI VJEČNO“, „TORCA 1950“ itd., a među ostalima ima i poneki grafit  „U“, kukasti križ, i „SMRT ČETNICIMA“. 

Te nedjelje kad smo prilazili mostu vidjeli smo da sa te „pačetinske strane“ neka dva dječaka pecaju. Po mojoj procjeni manji je imao možda 7-8 godina, a stariji možda 20-21. Taman su se pakovali valjda da idu prema kući kad taj manji počne čitati te grafite onako naglas. A mi smo bili već dovoljno blizu da ih i čujemo.

Kad je pročitao ovaj dio „smrt četnicima“ počne komentirati:„Šta smrt? Kako? Pa ja sam četnik!“.

Ovaj stariji mu kaže: „Ne budi glup, nisi četnik!“ i tu se oni počnu još glasnije raspravljati.

Ovaj mlađi još onako ljut kaže: „Kako nisam?!?! Pa jesam!! Ja sam četnik!“.

I tu negdje nas je ovaj stariji primjetio i na brzinu je ovog manjeg ušutkao te su sjeli u auto i odvezli se, vjerovatno svojim kućama.

Bio sam se u trenutku tu iznenadio zbog izjava tog mlađeg, ali brzo mi je prošlo kroz glavu kako srbi od malih nogu tu svoju djecu uče tko su i što su, bez obzira što i dalje žive u lijepoj našoj, bez obzira i stida na činjenicu da su četnici zlotvori i koljači nesrbskog naroda, kako u Hrvatskoj tako i u BiH.

Napisao: Mihael Miho Ivančević

Nikad prodan Domovini odan!

Stric Ivan!

error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: