Novo!

Zar tigar može biti dvoličan, ulizivački nastrojen ili strašljiv? Ne može.

heroji

Vjerovatno niste nikada bili u Aržanu, pa slušali tamo beštimu…nebitno. Opet ja na šalu…veći je grijeh, po meni, krast, lagati sirotinju i od nje uzimati i izvlačiti glasove za izbore a onda ih pljusnuti dlanom po bolnom obrazu. Veći je grijeh, pljačkati narod, gledati kako umiru dragovoljci a ne reagirati. Revolucija je na pomolu kada se spomene netko tko se ne smije spominjati. Ionako takvih nemamo, zato i lanem.
To je sve što imam…tipkovnica, olovka, i papir, pa neka me se sjete i kunu kada me ne bude, zašto mi je knjiga u knjižnici? Jer ovo ne vodi na dobro, vjerujte. Istražujem sam u hrvatskom svijetu, u Hrvatskoj smrti dragovoljaca, i rezidualnu radioaktivnost. Od nikoga niti slova, niti financijske pomoći. Ovo drugo pogotovo. A ni ne tražim. Jer se sve u tuđim očima svede na to.
Nisam S. Mesić niti cigan tako da se znade, već častan čovjek, i pošten. To je sve što imam kazati. Svatko će dobiti prema svom grijehu. Ali dokle kažnjavati Hrvate? A zašto? Zbog čega? O čemu vi ili bilo tko drugi, pričate? (karikiram) Tko je i kakav vjernik, i kako se mjeri uopće i nakoji način tko je i kakve kvalitete vjernik? Prije neki dan, kazao je jedan svećenik: Tetovaže su izraz sotone, sotonski govor! Ajde dobro. A nije se sjetio prozvati SPC i četnike i komuniste. Koji su neviđena na zla nanosili. Nije se sjetio prozvati Stanimirovića i Pupovca, za sotonske sluge. Ne nije. Okomio se na Hrvate koji imaju šahovnice, i druge motive po svom tijelu. Osim toga tetoviranje tradicionalno je malo starije i prisutno tisućama godina u Herceg Bosni. Zar su i ti katolici u Herceg Bosni sotonisti? Jesu li oni koji prozivaju, pravedniji ako ne pošalju čovjeku za ukop, Dragovoljcu u Baranji niti, patike po 80 kuna, pa ga sahrane bosog. O čemu pričamo? Starčevićevo Bratimstvo i Jedinstvo? Jest vala, ali ne na tvoju korist već na štetu, i dok je bogatima na kotač vodenice.
Ne, ipak to nije to. To nije to. To je zlo koje se zove: hrvatski jal, ili u prijevodu: Ispaštaj prika, stoko sitnog zuba, briga me za tebe! Imam 2 milijuna eura, kako je kazao jedan tajkun. Živim u State, u USA, SAD, tj. Americi. I drugim riječima, ne bih bio vulgaran. Zaključite sami. Nije moje da sudim, jer sudac nisam, a niti najpametniji, ali mi je drago što, jer idem odavde, i da nikada više ne spomenem i ne sretnem, bar dok se ne oporavim, đubrad i koristoljubive osobe koje su nas natjerale da se kosimo i svadimo. A šutjet ne ćemo. A mogu kazati, bit će mljevene paprike iz Zmajeva sela, i rigat će se vatra. I dobite će se čir na želudcu.
Kako je pjevao Škoro: “Tko to moje ime doziva!?”- pa zar se niti u javnosti ne smije spominjati ime Heroja Domovinskog rata? Zar je nepoželjan, ako je i iz druge zemlje došao i položio život za Hrvatsku, Dom, slobodu i ljubav, i međusobno poštovanje? Strah i sram me, što će sutra biti. Hrvati na sudu, suđeni i na robijama. A političari!? Ajme. Gore sotone od ovih današnjih…mogu li uopće biti? Ima li to sve skupa smisla ikakvoga? Zar tigar može biti dvoličan, ulizivački nastrojen ili strašljiv? Ne može. Ali kako tek čovjek može biti dvoličan, ulizivački nastrojen, i ubojit. Ovo zadnje pogotovo, kada je riječ o ubijanju dragovoljaca. Jer nitko niti ne pita ništa o Bojovnicima koji su umrli i ubili se. Jednostavno ih za par mjeseci i zemlja zaboravi. Onih koji su poginuli su se sjetili samo kada trebaju imati glas, ili kada im se treba loborati u medijima.
Tuga moga hrvatskoga naroda. Drže se za srce, kada himna svira, a lažu. Kradu, podmeću, olajavaju, blate, pljuju, pljačkaju, a i ubijaju, prijete ubojstvom. I sve nas do jednoga gledaju u uho! Je li čujemo previše? Pa gledaju u oko! Da li vidimo previše? A njihova se mora na vagu stavljati. Ali stočnu. Jer na ljude, katolike više niti ne ličimo. Prijete obiteljima da im djecu ne će zaposliti, ako ne bude tako.
Mogu li ja vas pitati nešto: A tko ste to Vi koji prijetite, malim ljudima!? Ako prijetite, onda ste obični smrdljivi četnici.
Sad kad znadem odgovor, kazat ću Vam i ovo: Zapamtili ste Slavoniju, Vukovar, Vinkovce, Nuštar  Bogdanovce kada su gorili. Ja se svega sjećam sa pomiješanim emocijama: tuga, bijes, ljutnja, razočarenje, ponos. Moji prijatelji i suborci su na grobljima. A vi mislite i dalje da će se u budućnosti nešto vas pitati. Ne. Ne će. Jer ste svoje prokockali, i prodali vragu, Titi, i partiji. A petlju nisu nikada imali, a ravnotežu pogotovo.
Oglasi
error: Content is protected !!
%d blogeri kao ovaj: